Što je BDS, riječima samih utemeljitelja

Kampanja bojkota, povlačenja ulaganja i sankcija, poznata kao BDS, traži od potrošača, kampusa, crkava, sindikata, tvrtki i vlada da izoliraju Izrael dok ne prihvati fiksni popis političkih zahtjeva. Njezini organizatori to opisuju kao nenasilni pritisak po uzoru na borbu protiv apartheida u Južnoj Africi. Skeptičan čitatelj treba početi od tih tekstova, zatim od zapisanih riječi najpoznatijeg utemeljitelja kampanje, a ne od parola bilo koje strane. Dokumenti ne opisuju uzak prosvjed protiv određenog kabineta ili određenog naselja. Opisuju uvjete koji bi, ispune li se kako ih autori definiraju, okončali Izrael kao židovsku nacionalnu državu.

Što poziv iz 2005. doista kaže

Dana 9. srpnja 2005. koalicija arapskih skupina objavila je Poziv palestinskog civilnog društva na BDS. Zaklada za obranu demokracija bilježi tri zahtjeva: prestanak okupacije i kolonizacije „svih arapskih zemalja“ i uklanjanje barijere na Zapadnoj obali; priznanje „pune jednakosti“ za arapske građane Izraela; i „poštovanje, zaštitu i promicanje prava palestinskih izbjeglica da se vrate u svoje domove i na svoju imovinu“, jezik koji sam poziv vezuje uz preporuku Opće skupštine iz 1948. (FDD).

Treći zahtjev je osovina, i zapadnoj ga se publici često najmanje objašnjava. BDS povratak, uključujući kasnije naraštaje koji potražuju status izbjeglice, tretira kao nepregovorivo pravo ulaska u Izrael unutar linija primirja iz 1949. Pozivajući se na brojke objavljene na samoj stranici BDS-a, FDD je zabilježila više od 7,25 milijuna ljudi opisanih kao arapske izbjeglice, naspram oko 6,7 milijuna Židova i 1,9 milijuna Arapa koji su izraelski građani. Omar Barghouti u vlastitoj knjizi inzistira na neograničenom povratku svih koji potražuju taj status, uključujući potomke onih koji su otišli 1948. Zaključak FDD-a jest da bi takav povratak zamijenio demokraciju sa židovskom većinom drugom državom s arapskom većinom. Barghouti demografski prigovor odbacuje kao obranu onoga što naziva kolonijalnim poretkom. To nije nesporazum između dviju strana. To je spor (FDD).

I prvi je zahtjev širi od „Zapadne obale“. „Sve arapske zemlje“ u pozivu ostaju nedefinirane. FDD primjećuje da prestanak okupacije „svih“ takvih zemalja podrazumijeva da je izraelska kontrola nelegitimna čak i unutar linija iz 1949. Prestanak izraelske kontrole na području koje Izraelci zovu Judejom i Samarijom ne bi, prema vlastitom trodijelnom kriteriju kampanje, bio dovoljan.

Utemeljitelji i što su rekli o postojanju Izraela

Omar Barghouti, rođen u Kataru od arapskih roditelja, pomogao je 2004. pokrenuti Palestinsku kampanju za akademski i kulturni bojkot Izraela i glavno je javno lice BDS-a (Influence Watch). Palestinski nacionalni odbor BDS-a osnovan je u Ramallahu 2007. radi usklađivanja rada. Mnogi istraživači strategiju izolacije vode i do Foruma nevladinih organizacija na konferenciji u Durbanu 2001., koji je pozvao na „potpunu i totalnu izolaciju Izraela“ (FDD).

Barghouti nije bio zagonetan. Zastupnički dom SAD-a u H. Res. 246 od 23. srpnja 2019. citirao ga je: „Protivimo se židovskoj državi u bilo kojem dijelu Palestine. Nijedan Palestinac, racionalan Palestinac, ne prodan Palestinac, nikad neće prihvatiti židovsku državu u Palestini“ (Jewish Virtual Library). Zbirka njegovih izjava u istoj knjižnici bilježi da bi ishod jedne države bio „unitarna država u kojoj će Židovi, po definiciji, biti manjina“, i da će, ako se izbjeglice vrate pod uvjetima BDS-a, „palestinska manjina postati palestinska većina onoga što se danas zove Izrael“ (JVL). Ahmed Moor, pišući kao zagovornik BDS-a, stavio je implikaciju u jednu rečenicu: „BDS doista znači kraj židovske države.“ To nisu neprijateljske parafraze. To su riječi govornika.

Liga protiv klevete upotrijebila je taj zapis da razlikuje BDS od pritiska usmjerenog na dogovoreni ishod dviju država. Kad su dvojica znanstvenika koji su se nazivali cionistima poduprla bojkot kao način da se spasi židovska država uz arapsku, Barghouti je podršku odbacio kao pokušaj da se BDS „prisvoji“. U njegovu prikazu problem nije samo okupacija nakon 1967. To je postojanje Izraela kao židovske države (ADL).

Rezultati, obrati i gospodarski zapis

BDS je imao taktičke dobitke: rezolucije studentskih vlasti, neka glasovanja crkava i sindikata, pritisak na kulturna mjesta i nekoliko korporativnih odluka o djelovanju na Zapadnoj obali. Te su epizode stvarne, i pokret ih oglašava. Nisu proizvele izolaciju koju je poziv iz 2005. tražio. Povijest kampanje u Jewish Virtual Library zaključuje da nije utjecala na politiku Izraela i da je imala neznatan učinak na gospodarstvo Izraela, dok je trgovina SAD-a i Izraela ostala čvrsta, s uvozom i izvozom koji zajedno premašuju 38 milijardi dolara u razdoblju koje razmatra (JVL).

Gdje su tvrtke preselile pogone, arapski radnici iz Judeje i Samarije ponekad su izgubili posao. SodaStream, koji je zapošljavao Izraelce i mjesne Arape na lokaciji na Zapadnoj obali, kasnije je proizvodnju preselio u Negev; BDS je i nakon preseljenja ciljao tvrtku. Izraelski dužnosnici i neki poslovni čelnici takve slučajeve navode kao dokaz da kampanja šteti ljudima za koje tvrdi da ih predstavlja (FDD). Akademska udruženja donosila su bojkote Izraela, uključujući glasovanje American Studies Association 2013. Velik broj sveučilišta odbio ih je slijediti: FDD bilježi da je 2007. više od 450 predsjednika koledža i sveučilišta potpisalo izjavu protiv akademskih bojkota, a Jewish Virtual Library zapisuje da su predstavnici ne manje od 250 sveučilišta odbili bojkote Izraela ili izraelskih akademskih ustanova (FDD). Predsjednik Palestinske vlasti Mahmoud Abbas rekao je 2013. u Južnoj Africi da ne podupire bojkot samog Izraela, dok je druge molio da bojkotiraju naselja. PV i BDS nisu isti projekt (FDD).

Zašto vlade to zovu diskriminacijom

Zapadne su vlade bojkote Izraela utemeljene na nacionalnoj pripadnosti tretirale uglavnom kao raniji bojkot Arapske lige: kao oblik diskriminacije u trgovini, ne kao obično neslaganje. Jewish Virtual Library broji 38 američkih saveznih država sa zakonima, izvršnim naredbama ili rezolucijama koje odvraćaju od javnih ugovora ili ulaganja s tvrtkama koje bojkotiraju Izrael. Godine 2023. Vrhovni sud SAD-a odbio je razmotriti Arkansas Times v. Waldrip i ostavio na snazi presudu žalbenog suda Osmog okruga da zakon Arkansasa o certificiranju izvođača nije povrijedio Prvi amandman kako je primijenjen u tom predmetu (JVL). H. Res. 246 usprotivila se BDS-u potvrđujući pravo Amerikanaca da kritiziraju svaku vladu, uključujući izraelsku, i usvojena je s 398–17 23. srpnja 2019. (JVL).

Njemački Bundestag 17. svibnja 2019. usvojio je rezoluciju koja kaže da su „argumenti i metode pokreta BDS antisemitski“. Tekst je rekao da taktike BDS-a „neizbježno bude asocijacije na nacističku parolu ‚Kauft nicht bei Juden!‘“ — „Ne kupujte od Židova!“. Glasovanje je bilo političko, ne kazneni zakonik, i nije bilo pravno obvezujuće (FDD). Najviši sud Francuske 20. listopada 2015. potvrdio je osuđujuće presude aktivistima koji su pozivali na bojkot izraelske robe u supermarketima, tretirajući poziv kao poticanje na diskriminaciju na temelju nacionalnog podrijetla (AJC). Nacionalna zakonodavstva nisu tretirala BDS kao obično neslaganje.

Argument o diskriminaciji ne ovisi o zabrani kritike izraelske politike. Ovisi o dvostrukom mjerilu i o krajnjem stanju. BDS organizira gospodarsku i kulturnu kaznu židovske države među okupatorima, kršiteljima ljudskih prava i etnički definiranim političkim tvorevinama svijeta te izraelska sveučilišta, umjetnike i civile tretira kao legitimne mete. H. Res. 246 izjavila je da pokret „ne priznaje, a mnogi njegovi podupiratelji izričito niječu, pravo židovskog naroda na nacionalno samoodređenje“. To je crta koju povlače mnoge vlade: prosvjed protiv politike je običan; kampanja čiji utemeljitelji odbacuju židovski suverenitet „u bilo kojem dijelu Palestine“ nešto je drugo.

Nakon 7. listopada 2023. tu je crtu postalo lakše vidjeti. Hamasov masakr i gradski rat koji je uslijedio bili su, u okviru BDS-a, dodatni razlozi za izolaciju Izraela. FDD je zabilježila da je kampanja hvalila „opravdanu uporabu oružanog otpora protiv vojske i civila tlačitelja“, umjesto da pokret predan okončanju Izraela kao židovske države tretira kao prepreku miru (FDD). Čitatelji koji žele izraelski zapis o odabiru ciljeva, a ne sažetak kampanje, mogu gledati film i zasebnu bilješku o optužbi za genocid. Poziv iz 2005. nije prepisan. Treba ga čitati kako je napisan.