Joey Low

Dvije izbjeglice i obećanje

Roditelji Joeyja Lowa bili su izbjeglice. Njegova majka Hannah rođena je u Berlinu, a u New York stigla je s četrnaest godina, nakon što je njezina obitelj prošla kroz Belgiju, Francusku i Kubu. Njegov otac Eddy rođen je u Beču i s obitelji je došao u Ameriku 1939., s trinaest godina. Vjenčali su se 1949. i odgajali djecu u zahvalnosti prema zemlji koja ih je primila.

Svu su djecu slali u Ramaz, židovsku dnevnu školu na Manhattanu, kako bi upoznala svoju baštinu. Low ju je pohađao od vrtića do dvanaestog razreda, a zatim je, kao i njegova majka, otišao na Sveučilište u New Yorku (NYU). Kaže da su ga roditelji učili jednostavnim stvarima: poštovanju prema doseljenicima i izbjeglicama, ponosu na židovski identitet i dubokoj povezanosti s Izraelom. „Te su vrijednosti utjecale na cijeli moj život.”

Izrael, 1973.

Na trećoj godini studija, od 1971. do 1972., Low je studirao na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Kad je u listopadu 1973. izbio Jomkipurski rat, vratio se u Izrael kao volonter. Rekao je da je to iskustvo učvrstilo njegovu povezanost s Izraelom za cijeli život.

2002.: slanje ljudi, a ne glasnogovornika

U proljeće 2002. samoubilački bombaški napadi pogađali su središta izraelskih gradova. Nakon pokolja na Pesah u hotelu Park u Netanyi 27. ožujka Izrael je pokrenuo operaciju Obrambeni štit, koju je velik dio svijeta osudio. Lowa nije mučio samo teror nego i način na koji se prikazivalo Izrael: smatrao je da mediji ne objašnjavaju zašto Izrael mora štititi svoje građane, a američki turisti prestali su dolaziti.

Ako Amerikanci ne žele doći u Izrael, razmišljao je, mladi Izraelci mogu otići u Ameriku. U travnju 2002. doveo je troje mladih Izraelaca na američka sveučilišta, a zatim dvojicu mladića koji su se upravo bili borili u Jeninu. U roku od nekoliko mjeseci razgovarao je sa stotinama kandidata i njih 48, sve tek izišle iz vojske i s tečnim znanjem engleskog, poslao u skupinama po troje na dvotjedne obilaske visokih učilišta, crkava, sinagoga i srednjih škola. Spavali su u studentskim domovima i živjeli uz studente. „Nisam želio da ti mladi Izraelci samo drže predavanja američkim studentima”, napisao je. „Želio sam da ih upoznaju, žive uz njih, slušaju ih i povežu se s njima.”

Iz toga je nastala organizacija Israel at Heart. Tijekom dva desetljeća s njom je više od tisuću mladih Izraelaca putovalo diljem Amerike, a zatim Europe i Južne Amerike, za što je Low tražio Izraelce koji govore lokalni jezik. Od početka je u svaku skupinu od troje uključivao po jednog Izraelca etiopskog podrijetla, koji je mogao iz prve ruke govoriti o diskriminaciji i odgovoriti na tvrdnju da je Izrael država apartheida. Novinska reportaža o njegovu radu izaslanike je nazvala „najboljim izraelskim veleposlanicima”.

Stipendija i novi naraštaj

Low je 2006. otišao profesoru Urielu Reichmanu, osnivaču IDC Herzliya, današnjeg Sveučilišta Reichman, i ponudio stipendije za izraelske studente etiopskog podrijetla. Sam je postavio kriterije: dobro znanje engleskog, služenje u elitnim vojnim postrojbama i, iznad svega, sposobnost vođenja. Program Israel at Heart sada je u svojoj dvadesetoj godini. Više od 250 studenata diplomiralo je, više od 45 trenutačno studira, a oko 15 pridružuje se svake godine. Danas ga vodi Ester David, bivša polaznica programa koja je 2002. s organizacijom Israel at Heart putovala u Sjedinjene Države.

Te je godine IDC Herzliya Lowu dodijelio počasno članstvo „u znak priznanja za njegov izniman doprinos izraelskoj javnoj diplomaciji, budućnosti Države Izrael i židovskog naroda”. Također je bio član upravnog odbora organizacije Američki prijatelji IDC Herzliya i Međunarodnog upravnog vijeća Hillela.

Screams Before Silence

Nakon 7. listopada Low je bio izvršni producent filma Screams Before Silence, dokumentarca iz 2024. sa Sheryl Sandberg o seksualnom nasilju koje su Hamasovi teroristi počinili tijekom pokolja. Govoreći na Konferenciji u Herzliyi u lipnju 2024., rekao je da je film neovisan: „Film je bio neovisan projekt; nismo uzeli nikakav novac od vlade.” Podupro ga je iz istog razloga iz kojeg je pokrenuo Israel at Heart: „Volim Izrael, volim Izrael cijeli život.”

Zašto podupire film Naza: Prava priča

Low podupire film „Naza: Prava priča” kao javni zagovornik i savjetnik. Film se temelji na ideji kojom se on vodi od 2002.: da Izrael najuvjerljivije mogu zastupati Izraelci koji su bili ondje, opisujući vlastitim riječima ono što su vidjeli. Jedna od mladih Izraelki čiji je rad u Washingtonu nekoć financirao, Marina Naomi Smolyanov, danas je članica filmskog tima.