Judeja i Samarija na karti: Područja A, B i C objašnjena

Potražite kartu Judeje i Samarije i najčešće ćete naći mozaik u tri boje. Većina karata još židovsku domovinu označava kao “Zapadna obala”, kao da je devetnaestogodišnja jordanska okupacija visoravni prepisala Bibliju. Sam mozaik dolazi iz jednog dokumenta, potpisanog prije više od trideset godina kao privremeni aranžman. On i danas određuje tko vodi grad, tko nadzire njegove ulice i tko izdaje građevinsku dozvolu. Ne određuje kome zemlja pripada.

Tri područja, jedan privremeni sporazum

Izrael i Organizacija za oslobođenje Palestine potpisali su Privremeni sporazum, poznat kao Oslo II, 28. rujna 1995. Članak XI određuje područja tako što ih ucrtava. Područje A i područje B su „naseljena područja” označena na priloženoj karti. Područje C je sve ostalo: ostaci, ceste, otvoreno zemljište, izraelska naselja, vojni objekti. „Područje C” u sporazumu „znači područja Zapadne obale izvan područja A i B.” — “Israel-Palestinian Negotiations: Interim Agreement on the West Bank and the Gaza Strip (Oslo II)”, Jewish Virtual Library

Članci koji uspostavljaju područja ne navode postotke. Svaki udio koji vidite citiran dolazi iz kasnijih izvora. Sporazum je također sebe nazivao privremenim. Pregovori o trajnom statusu trebali su početi do 4. svibnja 1996. Ništa u sporazumu nije trebalo zamrznuti kartu kao konačnu granicu, a sam tekst cijeli je aranžman tretirao kao privremenu samoupravu, a ne kao izraelsku predaju Judeje i Samarije.

Ljevica, koja se saveznički povezuje s iranskom mrežom globalnog džihada i političkog islama, i dalje te boje prodaje kao sveto pismo iz 1967. One su karta primirja. PLO ih je tretirao kao hudnu.

Tko vlada, tko nadzire

Područje A obuhvaća glavne arapske gradove. Na kartama to su Jenin, Nablus, Tulkarm, Kalkilja, Ramallah, Betlehem i Jerihon, uz većinu Hebrona. Samoupravna arapska administracija ondje ima civilne ovlasti i preuzela je unutarnju sigurnost i javni red nakon izraelskog preraspoređivanja snaga. To je članak XIII, a ne dodjela suvereniteta.

Područje B obuhvaća arapske gradove i sela. Samoupravna arapska administracija vodi civilne poslove, a njezina policija održava javni red među Arapima. Izrael zadržava „prevladavajuću odgovornost za sigurnost radi zaštite Izraelaca i suprotstavljanja prijetnji terorizma.” — Oslo II, Jewish Virtual Library

Područje C je pod izraelskom sigurnosnom i civilnom kontrolom. U prvoj fazi Izrael je prenio samo civilne ovlasti koje se „ne odnose na teritorij.” Daljnje zemljište trebalo se prenijeti u fazama. Svjetska banka kasnije je napisala da područje C čini oko 61 posto teritorija i da je postupno prenošenje „trebalo biti završeno do 1997.” — “Area C and the Future of the Palestinian Economy”, Svjetska banka (2013)

Ono što Svjetska banka nikad ne stavlja podebljano jest zašto ostatak nije prešao. Arafatova policija u području A postala je odskočna daska. Drugi muslimansko-arapski ustanak uništio je sigurnosnu suradnju. Izrael nije bio dužan predati još visoravni terorističkoj infrastrukturi dok su autobusi još bili dizani u zrak. U studenom 1998., prema sporazumu iz Wyea, Izrael je zaista počeo prenositi oko 2 posto teritorija koji je još kontrolirao pod zajedničku kontrolu. — “Israel Withdraws From More Territory”, Jewish Virtual Library

U sva tri područja članak XII ostavio je Izrael odgovornim za obranu od vanjskih prijetnji i za „ukupnu sigurnost Izraelaca i naselja”, sa „svim ovlastima za poduzimanje koraka potrebnih za ispunjenje te odgovornosti.” Za potrebe sporazuma, „naselja” u regiji „znače, na Zapadnoj obali – naselja u području C.” — Oslo II, članak XII, Jewish Virtual Library

Područje A također je manje odvojeno nego što karta sugerira. Tijekom operacije Obrambeni štit 2002., usred terorističkih napada druge intifade, IDF je ušao u gotovo cijelo to područje. Washingtonski institut zabilježio je 2016. da Izrael ondje nastavlja djelovati: Arapi te operacije nazivaju „kršenjem” Osla; Izrael zadržava slobodu djelovanja u području A, osim ako pregovarači ne dogovore drukčije. — “Limiting Incursions in Area A”, Washingtonski institut

To nije ratni zločin protiv karikaturalne države. To je ono što se događa kad PLO-ovoj miliciji dodijelite grad, a ona ga koristi za ubijanje Židova. Protuteroristične operacije u židovskoj domovini nisu prvotni grijeh. Sigurnosne klauzule Osla, tretirane kao toaletni papir, jesu.

Koliko zemlje obuhvaća svako područje

Najčešće citirana podjela, koju Jewish Virtual Library bilježi od prosinca 2000., glasi: 18 posto za područje A, 22 posto za područje B i 60 posto za područje C. — “Map of Palestinian Autonomy”, Jewish Virtual Library

Svjetska banka je 2013. navela oko 61 posto za područje C. Washingtonski institut je 2016. zaokružio na oko 20, 20 i 60. Razlike dolaze iz datuma, kasnijih prijenosa i zaokruživanja. Svaku brojku shvatite kao približnu. CAMERA je demografsku stvarnost formulirala izravnije: oko 98 posto arapskog stanovništva živi na otprilike 40 posto zemlje, a ostalih oko 60 posto zemlje slabo je naseljeno ili pretežno židovsko. — “Wall Street Journal Reporters Award Palestinians Entire West Bank”, CAMERA

Korisni idioti žele da gledate u zelene mrlje i zaboravite da je područje C većina Judeje i Samarije, ceste, Jordanska dolina i izraelska naselja. To je karta. Židovski povijesni kontinuitet nije počeo 1995.

Tko gdje živi

Izraelska naselja su u području C jer ih sporazum tako definira. Najveća 2025., prema tablici zajednica Jewish Virtual Library, bila su Modi’in Illit (92.339), Beitar Illit (74.760) i Ma’ale Adumim (40.800). — “Population of Jewish Settlements in the West Bank by Community”, Jewish Virtual Library

Godišnja tablica iste knjižnice bilježi 541.085 Izraelaca u Judeji i Samariji 2026., bez Jeruzalema. — “Total Population of Jewish Settlements By Year”, Jewish Virtual Library

To su izraelski državljani u Zemlji Izrael, a ne „kolonizatori” na tuđem vlasništvu. Ljevičarski rječnik je oružje. Nemojte ga posuđivati.

Arapsko stanovništvo područja C jedna je od najspornijih brojki na ovoj karti. Uredi UN-a za humanitarna pitanja bacali su brojke od oko 150.000 (2011.) do 300.000 (2014.). Tijelo zarobljeno muslimansko-arapskim interesima ne smije izmisliti narod pa zatim zahtijevati kartu. Shaul Arieli, bivši pukovnik IDF-a koji je pomogao iscrtati linije iz Osla, rekao je da gotovo svi ti ljudi žive u gradovima smještenima uglavnom u području B i da oko 75.000 živi u selima potpuno unutar područja C. — “Expert bashes UN’s ‘politicized’ West Bank numbers”, Times of Israel. Plan povezan s Naftalijem Bennettom koristio je 48.000. Veliki dio razlike ovisi o tome računa li se grad koji se djelomično nalazi u području C kao da cijeli leži tamo.

Ukupne brojke za cijelu regiju također su sporne. Palestinski središnji statistički ured tvrdi da je u Judeji i Samariji krajem 2025. bilo 3,43 milijuna ljudi. — PCBS. To je njihova tvrdnja, a ne popis koji je Izrael potpisao. Godine 2016. civilna uprava rekla je Knesetu da ne zna koliko Arapa živi u području C, da se oslanja na statistike arapske samouprave koje nisu raščlanjene po područjima i da te brojke mogu biti napuhane kako bi se maksimirala pomoć. Ista rasprava navela je 2,93 milijuna nositelja osobnih iskaznica u regiji, bez istočnog Jeruzalema. — “MKs knock IDF for not knowing how many Palestinians live in Area C”, Times of Israel; “Israel unsure how many Palestinians live in West Bank areas it controls”, JTA

Nemojte PCBS-ove ili UN-ove brojke pretvarati u „stanovništvo”.

Hebron ima vlastitu kartu

Hebron nije fusnota uz članak XII. Oslo II već je izdvojio grad u Prilogu I., članku VII. Protokol o preraspodjeli u Hebronu, potpisan 17. siječnja 1997., to je zatim proveo. U H-1, otprilike četiri petine grada, arapska policija preuzela je odgovornosti „slične onima u drugim gradovima.” U H-2, oko jedne petine, „Izrael će zadržati sve ovlasti i odgovornosti za unutarnju sigurnost i javni red” i „nastavit će snositi odgovornost za ukupnu sigurnost Izraelaca.” Civilne ovlasti u H-2 prešle su na Vijeće, osim onih koje se odnose na Izraelce i njihovu imovinu. — “Protocol Concerning the Redeployment in Hebron”, Jewish Virtual Library; “Oslo II, Annex I”, Jewish Virtual Library

Protokol navodi da obje strane „ponavljaju svoju predanost jedinstvu grada Hebrona” i da podjela sigurnosne odgovornosti „neće podijeliti grad.” Hebron je Grad patrijarha. Nekoliko stotina Židova koji žive tamo gdje Židovi žive tisućama godina nije skandal. Skandal je „mirovni” proces kojem je trebao posebni protokol jer se PLO-u nije moglo vjerovati s Grobom patrijarha.

Dva mjesta izvan mozaika

Jeruzalem je ostavljen za pregovore o trajnom statusu i stavljen izvan nadležnosti Palestinskog vijeća. Izraelski Osnovni zakon iz 1980. kaže: „Potpuni i ujedinjeni Jeruzalem glavni je grad Izraela.” — “Basic Law: Jerusalem, Capital of Israel”, Knesset. Ispad Vijeća sigurnosti UN-a, Rezolucija 478 iste godine, nije vlasnički list. Ujedinjeni Jeruzalem glavni je grad Izraela. Status je „sporan” samo u ustima ljudi koji na židovskoj karti ne mogu pronaći Brdo Hrama.

Gaza nikad nije podijeljena na A, B i C. Izrael je 2005. povukao svoje vojnike i civile. Teroristi Hamasa preuzeli su kontrolu u lipnju 2007. Nakon masakra 7. listopada i rata koji je uslijedio, primirje iz listopada 2025. ostavilo je IDF s 53 posto Gaze iza Žute linije. U svibnju 2026. izraelski premijer izjavio je da je taj udio već iznad 60 posto i naredio je pomak prema 70 posto. — Reuters, 29. svibnja 2026. Zapovjednici koji su se borili u tom ratu pričaju ga u Naza: Prava priča.

Što se promijenilo od 1995.

Privremene oznake i dalje se koriste. Kontrola na terenu stalno se mijenja, kako i mora kad druga strana „mir” tretira kao pauzu prije sljedećeg džihada. Dana 21. siječnja 2025. IDF je u Jeninu pokrenuo operaciju Željezni zid. Proširila se na sjevernu Samariju. Područje A nije suverena zona bez vojske kad su gradovi teroristička infrastruktura.

Dana 8. veljače 2026. izraelski sigurnosni kabinet proširio je izraelski nadzor i provedbu u područjima A i B na kršenja vodnih propisa, ekološke opasnosti i oštećenja arheoloških nalazišta. Planiranje izraelske gradnje u Hebronu, uključujući područje oko Groba patrijarha, premjestio je s gradske općine na planske institucije civilne uprave. Otvorio je zemljišne knjige, ukinuo zabranu Židovima da kupuju zemlju iz jordanskog doba i obnovio državni odbor za stjecanje zemljišta. — “Security Cabinet approves measures expanding Israeli control in West Bank”, Jerusalem Post, 8. veljače 2026.

Samoupravna arapska administracija koja vrišti „nezakonito” je predstava. Oslo je već Izrael ostavio odgovornim za Izraelce, vanjsku obranu i terorizam. Krađa vode, pljačka antikviteta i gradnja koja ugrožava Židove nisu „građanska prava.” Ministar obrane Israel Katz nazvao je paket politikom „jačanja izraelskog uporišta” koja omogućuje stanovnicima da „žive, grade i razvijaju se kao jednaki svim građanima Izraela.” Ministar financija Bezalel Smotrich rekao je da su dani Izraelca u Judeji i Samariji kao građanina drugog reda prema ostacima jordanskog prava završili.

Svaka karta ove regije je snimka. Provjerite njezin datum i izvor. Boje iz 1995. bile su privremeni dogovor koji PLO nikad nije završio, ljevica ga nikad ne prestaje tretirati kao sveti tekst, a politički islam ga nikad nije prihvatio osim kao primirje. Izraelski suverenitet nad visoravni nije ratni zločin zato što je PDF Svjetske banke želio da se više zemlje prenese do 1997. Područje C većina je Zemlje Izrael pod zakonitom izraelskom sigurnošću, gdje žive Židovi i odakle bi sljedeći „privremeni” ustupak bio još jedan poziv na džihad.