Taoci 7. listopada: što je Hamas učinio s 251 osobom

Koliko ih je odvedeno

Zamislite prve sate. Hamas i savezničke terorističke skupine 7. listopada 2023. prešle su iz Gaze na jug Izraela, a nitko nije znao tko nedostaje. Obitelji su zvale bolnice i vojne dežurne linije. Imena su ulazila na popise i izlazila s njih kako su tijela identificirana i kako su ljudi za koje se pretpostavljalo da su oteti pronalaženi mrtvi u svojim domovima. Rane službene brojke kretale su se oko 200 do 240. Jewish Virtual Library bilježi da je prva javna procjena od više od 100 kasnije revidirana na 242, a zatim na 251. Ta je posljednja brojka ona koju su objavile izraelske vlasti i koju veliki mediji sada koriste za ljude odvedene u Gazu tog dana. CNN je, u istraživanju objavljenom na treću godišnjicu, broj civilnih žrtava napada stavio na više od 1.200 i izvijestio da su bile potrebne dvije godine rata i tri sporazuma o prekidu vatre da se taoci vrate kući, živi ili mrtvi.

Među 251 osobom su ljudi koji su već bili mrtvi kad su njihova tijela odnesena u Gazu i ljudi odvedeni živi. CNN je, pozivajući se na izraelske dužnosnike i obitelji talaca, izvijestio da je od 251 osobe 206 oteto živo te da je 40 od njih kasnije umrlo u zatočeništvu: otprilike svaki peti. Izraelski vojni dužnosnici i forenzički nalazi podijeljeni s obiteljima, navodi isto istraživanje, gotovo polovicu tih smrti pripisali su otmičarima. Druge smrti pripisane su ranama, uvjetima zatočeništva ili izraelskoj vatri i operacijama. Za neke se okolnosti možda nikad neće u potpunosti saznati. Hamas nije odgovorio na CNN-ov zahtjev za komentar; Palestinski islamski džihad rekao je toj mreži da „ne ubija zarobljenike”. Forenzički i obavještajni nalazi izraelski su i nitko ih nije mogao neovisno ispitati unutar Gaze. Otmičari, koji su uopće odlučili civile držati u tunelima, nisu ponudili nikakve dokaze.

Tko su bili

Hamas nije uzimao samo vojnike. Uzimao je koga god je našao. Dojenčad, djecu, bake i djedove, tajlandske poljoprivredne radnike, osobe s dvojnim državljanstvom, beduinske građane Izraela iz Negeva, vojnike izvan dužnosti i mlade ljude koji su otišli na plesnu zabavu. Na glazbenom festivalu Nova blizu kibuca Re’im, izvijestila je Foundation for Defense of Democracies, Hamas i drugi teroristi ubili su više od 360 ljudi. Posjetitelji festivala koji su stigli do skloništa uz cestu ni ondje nisu bili sigurni. Eliya Cohen, kasnije držan 505 dana, rekao je CNN-u da se sa svojom djevojkom Ziv Abud skrivao ispod tijela nakon što su ručne bombe ubačene u prepuno sklonište. Utovaren je u kamionet s Hershom Goldberg-Polinom i Orom Levyjem i odvezen u Gazu.

U kibucima na granici s Gazom teroristi su išli od kuće do kuće. Taoci su odvedeni iz Be’erija, Kfar Aze, Nir Oza, Nirima, Holita, Nir Yitzhaka, Magena i drugih zajednica. Iz Nir Oza Hamas i njegovi saveznici odveli su Shiri Bibas (32), njezine sinove Ariela (4) i Kfira, starog devet mjeseci, te njezina supruga Yardena. Odveli su i Odeda Lifshitza (84), novinara i osnivača kibuca, i njegovu suprugu Yocheved (85). Iz Be’erija su odveli Elija Sharabija, čija su supruga i kćeri ubijene u napadu. Iz Kfar Aze odveli su Emily Damari i Doron Steinbrecher. Neka su od tih imena postala poznata u cijelom svijetu. Mnoga druga nisu.

Nisu bili samo Izraelci. Krajem listopada 2023. FDD je, pozivajući se na izraelske dužnosnike, izvijestio da je više od polovice tada procijenjenih 230 talaca imalo strano državljanstvo, uključujući 54 tajlandska državljanina, 15 Argentinaca, 12 Amerikanaca i druge, od kojih su neki imali dvojno državljanstvo. Tajlandski radnici bili su zaposleni u poljoprivredi u pograničnom području. Četiri osobe oslobođene su posredovanjem Katara prije bilo kakvog primirja: Amerikanke Judith Raanan (59) i Natalie Raanan (17) 20. listopada te Yocheved Lifshitz i Nurit Cooper 23. listopada, prema ratnoj kronologiji Anti-Defamation League. Njihovi supruzi ostali su u zatočeništvu.

Što su preživjeli opisali

Ljudi koji su izašli ispričali su svoje priče izraelskim medijima, bolnicama, a kasnije i stranim novinarima. Pojedinosti svake ćelije razlikuju se. Uvjeti ne. Mnogi su bili držani pod zemljom. U siječnju 2024. Izraelske obrambene snage objavile su da su otkrile tunel dug 830 jardi u Khan Younisu, na dubini od oko 20 metara, s pet uskih ćelija, željeznim vratima, madracima i malim zahodima. Istražitelji su rekli da DNK i drugi dokazi upućuju na to da je ondje bilo držano oko 20 talaca, uključujući šestogodišnju Emiliju Aloni, čiji su crteži pronađeni unutra; ona i njezina majka oslobođene su u sporazumu iz studenoga 2023. Glasnogovornik IDF-a Daniel Hagari rekao je da su taoci trpjeli „teške uvjete bez dnevnog svjetla, u gustom zraku s malo kisika i strašnoj vlazi koja otežava disanje”. Šestogodišnjakinja, dvadeset metara pod zemljom. Za to je Hamas gradio svoje tunele.

Yocheved Lifshitz, govoreći nakon oslobađanja, otmicu je opisala kao „pakao, situaciju za koju nismo mislili ni znali da se u njoj možemo naći”, prema FDD-ovu tadašnjem prikazu njezinih riječi. Imala je 85 godina. Mlađi muškarci držani mnogo dulje opisali su sporo izgladnjivanje. Eliya Cohen rekao je CNN-u da je većinu zatočeništva proveo u malom, mračnom tunelu s Orom Levyjem, Elijem Sharabijem i Alonom Ohelom, nogu vezanih motociklističkim lancima, dijeleći komadiće pite i graha iz konzerve. Kompilacija objavljenih svjedočanstava u Jewish Virtual Libraryju bilježi isto od drugih: Ofer Kalderon, držan 484 dana nakon što je s dvoje svoje djece odveden iz Nir Oza, opisao je prljave madrace, tjedne u uskim tunelima i batine na putu u Gazu. Vraćeni taoci, navodi ta kompilacija, izgubili su do 25 kilograma.

Neke su žene opisale seksualno uznemiravanje ili napad od strane čuvara. Ori Megidish, izraelska vojnikinja koju je IDF spasio 30. listopada 2023., kasnije je rekla da ju je otmičar dirao pod izlikom provjere rane. Rom Braslavski, kojeg je držao Palestinski islamski džihad, rekao je izraelskom Kanalu 13 nakon oslobađanja 2025. da je bio skinut, vezan, izgladnjivan i seksualno napadnut. To su pojedinačna svjedočanstva, a ne popis iskustava svakog zatočenika. Ali obrazac ne počiva na jednom glasu: glad, mrak, premještanje između kuća i tunela te zatočenici korišteni kao sredstvo pritiska.

Sporazum iz studenoga 2023.

Prva velika razmjena nije bila mirovni sporazum. Bila je otkupnina. Nakon tjedana katarskog, egipatskog i američkog posredovanja, Izrael i Hamas krajem studenoga 2023. objavili su prekid borbi kako bi se žene, djeca i tinejdžeri razmijenili za arapske zatvorenike koje je držao Izrael. Ratna kronologija Anti-Defamation League bilježi da je 105 talaca, uglavnom žena i djece, oslobođeno u nekoliko faza u zamjenu za otprilike 240 arapskih zatvorenika, od kojih je većina bila zatvorena zbog nasilnih zločina. Kompilacija razmjena zatvorenika u Jewish Virtual Libraryju bilježi istih 105, raščlanjenih na 81 Izraelca, 23 Tajlanđanina i jednog Filipinca, te istih 240 zatvorenika. Prikaz FDD-a kasnije je studenska oslobađanja opisao kao 81 Izraelca i 24 neizraelca, od kojih su mnogi bili oteti strani radnici.

Prekid je počeo 24. studenoga i produljen je. Propao je krajem mjeseca kad je Hamas, izvijestio je FDD, odbio dostaviti popis preostalih žena i djece i nastavio ispaljivati rakete. Sporazum je kući vratio djecu i mnoge žene. Nije vratio većinu muškaraca, ni vojnike, ni mrtve. Borbe su nastavljene. Tijekom sljedeće godine izraelske snage u akcijama su spasile nekolicinu živih talaca, među njima Fernanda Marmana i Louisa Hara iz Nir Yitzhaka u veljači 2024. te četvero zatočenika s Nove, Nou Argamani, Almoga Meira Jana, Andreya Kozlova i Shlomija Ziva, iz Nuseirata u lipnju. Izvukle su i tijela iz tunela. Svaku operaciju dokumentirali su IDF i FDD u tekućem izvještavanju. Bile su iznimke. Većina preostalih zatočenika ostala je u Gazi.

Sporazumi iz 2025. i mrtvi

Drugi sporazum, postignut uz sudjelovanje SAD-a, Katara i Egipta, stupio je na snagu u siječnju 2025. American Jewish Committee, sažimajući objavljene uvjete, rekao je da Hamas u prvoj šestotjednoj fazi treba osloboditi 33 taoca: žene i djecu, muškarce od 50 godina naviše i ranjene civile, uključujući dvoje Amerikanaca. Prve tri žive žene, Romi Gonen, odvedena s Nove, te Emily Damari i Doron Steinbrecher, odvedene iz Kfar Aze, izašle su 19. siječnja. Svaka sljedeća subota donosila je još živih zatočenika i, kako je faza zahtijevala, mrtve.

Pogledajte kako je Hamas postupao s mrtvima. Dana 20. veljače 2025. predao je četiri lijesa za koje je rekao da sadrže Shiri Bibas, Ariela, Kfira i Odeda Lifshitza, nakon inscenirane predstave u Khan Younisu koju je FDD opisao kao ceremoniju koju je koreografirao Hamas, s crnim lijesovima paradno iznesenima na pozornicu. Izraelski forenzičari identificirali su Ariela, Kfira i Lifshitza. Četvrto tijelo nije bila Shiri Bibas. Kasnije je identificirano kao tijelo arapske žene iz Gaze. Hamas je zatim predao posmrtne ostatke koje je Izrael identificirao kao Shiri. Glasnogovornik IDF-a Hagari rekao je da forenzički nalazi i obavještajni podaci pokazuju kako dvojica dječaka „nisu ubijena u zračnom napadu”, nego „hladnokrvno ubijena” te da „teroristi nisu ustrijelili dvojicu malih dječaka — ubili su ih golim rukama”, čime je opovrgnuo raniju Hamasovu tvrdnju. Ti su nalazi izraelski; podijeljeni su, rekao je Hagari, sa stranim partnerima. Predškolac i beba, i teroristička organizacija koja je njihove lijesove pretvorila u predstavu.

Borbe su nastavljene nakon prve faze. Treći sporazum, dio primirja posredovanog od SAD-a u listopadu 2025., obvezao je Hamas da vrati sve koje je još držao, žive i mrtve. CNN je izvijestio da je posljednjih 20 živih talaca oslobođeno 13. listopada 2025. American Jewish Committee zabilježio je da je Izrael u zamjenu pustio 2.058 arapskih zatvorenika. Mrtvi su dolazili sporije. Jewish Virtual Library izvijestila je da je Hamas propustio početni rok, predajući samo nekoliko lijesova odjednom; barem je jednom forenzičko ispitivanje utvrdilo da predano tijelo nije bilo tijelo taoca. Dana 27. siječnja 2026., izvijestio je Fox News, američki izaslanik Steve Witkoff rekao je da je „SVIH 20 živih talaca i svih 28 preminulih talaca u Gazi sada vraćeno”, nakon što su identificirani posmrtni ostaci izraelskog policajca Rana Gvilija. Forum obitelji talaca i nestalih zahvalio je američkoj administraciji. Premijer Benjamin Netanyahu kasnije je rekao: „Vratili smo svakoga od njih, do posljednjeg.” CNN je primijetio da je rijetko dodavao kako se nisu svi vratili živi.

Obitelji koje nisu odustale

Forum obitelji talaca i nestalih osnovan je nakon napada 7. listopada. Rođaci bez vojnog čina i bez diplomatskog kanala izgradili su jedan: šator, a zatim trg u Tel Avivu koji je postao Trg talaca, tjedne skupove i plakate s licima djece te baka i djedova. American Jewish Committee rekao je da je surađivao s više od 50 tih obitelji. Njihov zajednički zahtjev: zatočenici nikad ne smiju postati apstrakcija.

Dok su posljednji živi taoci izašli, neki od tih plakata već su bili fotografije mrtvih. Djeca Bibas bila su beba i predškolac. Hersh Goldberg-Polin (23), odveden s Nove, ubijen je u tunelu 2024. s još petero drugih čija su tijela izraelske snage kasnije izvukle. Tajlandski radnici koji su došli brati voće umrli su daleko od kuće.

Tko ih je odveo

Ostaje jedna razlika. S jedne strane, demokratska država čiji su se građani ogorčeno sporili oko cijene, a ipak su vraćanje civila kući smatrali javnom obvezom. S druge, terorističke skupine koje su bebe, poljoprivredne radnike i posjetitelje festivala uzele kao sredstva za pregovaranje, držale ih u tunelima i njihove lijesove postavile na pozornicu. Civili u Gazi platili su strašnu cijenu u ratu koji je uslijedio nakon 7. listopada. To ne mijenja tko je uzeo taoce ni ono što ljudi koji su preživjeli zatočeništvo kažu o tome kako je bilo. Tko govori o ovom ratu, a izostavi taoce, skriva razlog zbog kojeg je počeo.

Pogledajte svjedočanstvo samih časnika o ratu u filmu Naza: Prava priča. Zatim pročitajte kako IDF pronalazi taoce u Gazi i lijekovi za taoce u Gazi: što film prikazuje.