# Zašto se oba filma zovu Naza: riječ znači kolateralna šteta

Naza je u svakodnevnom hebrejskom IDF-a kolateralna šteta. Jedan film tu riječ pretvara u optužbu. Naš je prikazuje kao pravnu granicu unutar koje se demokracija bori.

## Ključno

- NAZA (נז״א) izraelska je vojna kratica za nezek agavi, kolateralnu štetu: nenamjernu štetu koja se očekuje izvan vojnog cilja (The Free Press; New York Times).
- NAZA Yuvala Abrahama i Rachel Szor, film od 80 minuta izgrađen na 24 intervjua sa skrivenim identitetom, premijerno je prikazana u Veneciji 10. rujna 2026. i osvojila je Posebnu nagradu žirija. Izraelska vojska rekla je da se identiteti ne mogu provjeriti (New York Times; The Free Press).
- Naza: Prava priča kasniji je neovisni protufilm, za koji je Jerusalem Post napisao da je usmjeren na diskreditiranje tvrdnji dokumentarca iz Venecije (Jerusalem Post).
- Prema pravu oružanih sukoba usputna šteta za civile procjenjuje se prema načelima razlikovanja i razmjernosti. Očekivana kolateralna šteta nije dokaz da su civili bili cilj napada (Jewish Virtual Library; American Jewish Committee).

## Vojna kratica, a ne optužba

Počnite od riječi. U izraelskom vojnom hebrejskom נז״א je svakodnevna kratica za נזק אגבי (nezek agavi), standardni izraz za kolateralnu, odnosno usputnu, štetu. Nitko je nije skovao za plakat. The Free Press rekao je to jasno: naslov filma iz Venecije „izraelska je vojna kratica izvedena iz nezek agavi, hebrejskog izraza za kolateralnu štetu”. New York Times naveo je isto podrijetlo, napisavši da je „NAZA” „hebrejska kratica za nezek agavi, odnosno kolateralnu štetu”.

To je običan stožerni jezik. Hebrejski kratice označava znakom gershayim, istom konvencijom koja צבא הגנה לישראל pretvara u צה״ל. Časnici kažu „naza” kao što vojske engleskog govornog područja kažu „procjena kolateralne štete”. Riječ imenuje problem koji je svaka profesionalna vojska dužna mjeriti: kad se gađa zakonit vojni cilj, i dalje se može očekivati određena šteta za civile ili civilne objekte.

Što pravo kaže o toj šteti? Izraelski pravni dokumenti, arhivirani u Jewish Virtual Libraryju, ponavljaju običajno pravilo: napadi su zabranjeni kad se „očekuje da će civilima nanijeti prekomjernu štetu u odnosu na očekivanu vojnu prednost”, što je načelo razmjernosti. Isti su dokumenti izričiti o tome što načelo razlikovanja ne zahtijeva. Ono se „odnosi samo na namjerno ciljanje civila, a ne na usputnu štetu civilima tijekom napada na legitimne vojne ciljeve”. Izračun naze način je na koji zapovjednik primjenjuje ta pravila. Nije dokaz da su civili bili cilj.

Haviv Rettig Gur iznio je tu poantu raspravljajući o filmu iz Venecije. „Procjena civilnih žrtava budućeg napada prije nego što se napad naredi obvezna je prema međunarodnom pravu”, rekao je. „To je dio načina na koji se prosuđuje razmjernost.” Tretiranje te procjene kao dokaza da je ubijanje civila bilo cilj, dodao je, „nije samo pogrešno”, jer je izračun „dokaz da su provodili izračune potrebne da bi se rat vodio moralno”.

Nitko ne posjeduje radnu vojnu kraticu. Pojavljuje se u brifinzima, pravnim savjetima i analizama nakon akcija jer IDF, kao i druge zapadne vojske, mora razlikovati borce od civila i odvagnuti usputnu štetu. To što je riječ prva upotrijebljena u festivalskom katalogu ne čini je ničijim vlasništvom.

## Film koji je riječ pretvorio u optužbu

NAZA-u su napisali i režirali Yuval Abraham i Rachel Szor. The Free Press izvijestio je da je premijerno prikazana na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 10. rujna 2026. i da je osvojila Posebnu nagradu žirija. Fox News premijeru je smjestio na 83. festival u Veneciji. New York Times i Breitbart opisali su film od 80 minuta. Times je napisao da se „sastoji od intervjua s 24 osobe opisane kao izraelski obavještajni časnici i vojnici” koji, prema sinopsisu samog filma, otkrivaju „sustave iza izraelskog proračunatog masovnog ubijanja palestinskih civila u Gazi”. Nijedan od tih govornika nije identificiran. Emisija Fresh Air na NPR-u također je izvijestila o dvadesetak anonimnih intervjua, snimljenih noću na krovovima Tel Aviva, s izmijenjenim izgledom i glasovima. To su tvrdnje autora i festivala. Nijedan sud ih nije utvrdio.

Tko ovdje nosi teret dokazivanja? Onaj tko optužuje. A izraelska vojska, koja je prema Timesu vidjela samo isječke, „oštro je osudila dokumentarac zato što prikazuje anonimna svjedočenja ‘osoba čiji se identitet ne može provjeriti’”. Zanijekala je konkretnu optužbu da je odobren napad s oko 500 očekivanih civilnih žrtava, rekavši da „nikad nije planirala, odobrila ili izvela napad u Gazi u kojem se očekivalo da će biti ubijeno 500 civila ili išta blizu tog broja” te da je „djelovala u skladu s međunarodnim pravom”. Times je dodao da su vojska i izraelski komentatori filmu zamjerili što zanemaruje Hamasovu strategiju ukopavanja terorista i infrastrukture među civile. U zasebnom izvješću Jerusalem Post napisao je da IDF „odbacuje tvrdnje NAZA-e da umjetna inteligencija pokreće odabir ciljeva u Gazi” te da „odluke o napadima donose i štetu za civile procjenjuju obučeni vojni i pravni dužnosnici”.

O umjetnoj inteligenciji isto je rekao brigadni general u pričuvi Jacob Nagel u eseju za Jerusalem Post koji je ponovno objavila Foundation for Defense of Democracies. „Vojne zapovijedi i postupci izričito zabranjuju oslanjanje isključivo na aplikacije umjetne inteligencije u situacijama koje uključuju ljudski život bez ljudskog sudjelovanja”, napisao je. „Algoritmi temeljeni na umjetnoj inteligenciji ne donose odluke o pokretanju napada.” Te odluke donosi ovlašteno ljudsko osoblje „pod strogim pravnim nadzorom”. Naza nije ime sustava umjetne inteligencije. To je ime problema kolateralne štete koji ti ljudi moraju mjeriti.

## Film koji je vratio riječ

[Naza: Prava priča](https://nazadocumentary.com/hr/film) odgovara na istom terenu. Jerusalem Post izvijestio je 2. listopada 2026. da je „protufilm pod naslovom ‘NAZA: The Real Story’ izravno usmjeren na diskreditiranje tvrdnji iz dokumentarca ‘NAZA’”. Druge objave tog tjedna opisale su ga kao novoobjavljeni izraelski dokumentarac ponuđen kao zapis o ratu protiv terorističke organizacije Hamas u Gazi. Do sredine rujna film iz Venecije već je bio premijerno prikazan, osvojio nagradu i o njemu se naširoko izvještavalo. Odgovor je bio na internetu do 20. rujna.

Dakle, oba filma govore o nazi. Jedan kraticu tretira kao ime zločina. Drugi je tretira kao ono što jest: pravna granica unutar koje se demokracija borila protiv terorističke organizacije koja se skriva među civilima. Možete preferirati bilo koje tumačenje. Ne možete se pretvarati da je hebrejska riječ izmišljena u Veneciji.

## „Oteti naslov”? Pogledajte naslov

Nakon što se odgovor pojavio, neki su kritičari podudarni naslov nazvali otmicom, osmišljenom da odvuče pažnju ili zatrpa film iz Venecije. Nazovite to polemičkim izborom ako želite. Nije prikrivanje.

Naslov namijenjen skrivanju drugog djela ne bi dodao riječi „Prava priča”. Te riječi najavljuju spor. Tražilici, novinaru i skeptičnom gledatelju govore da postoji drugi prikaz. Tko je mogao pronaći nagrađeni film, i dalje ga može pronaći. Dulji naslov način je na koji drugi film odbija predati pojam koji je prvi pretvorio u optužnicu.

A hebrejski je jednostavan. Abraham i Szor nisu skovali נז״א. Posudili su stožernu kraticu i od publike tražili da je čuje kao optužbu. Odgovor je posudio istu javnu kraticu i od publike tražio da je čuje kao ono što znači u vojnom pravu: usputnu štetu, koja se mora ograničiti, a ne sinonim za namjeru ubijanja civila. Odgovori zadržavaju riječ koju osporavaju. To je argument, a ne krađa identiteta.

Promocija, skupno financiranje i pričuvni čin nisu presude o snimkama, ni na jednoj strani. Pisani prigovori vojske na film iz Venecije i protunarativni film zasebne su stvari. Svjedočanstva i dokumenti također su zasebne stvari. Pravi test nije tko je prvi stavio kraticu na plakat. Test je koji prikaz možete provjeriti.

## Dva argumenta o jednoj riječi

Za razlikovanje filmova potrebno je deset sekundi. NAZA Abrahama i Szor festivalski je film od 80 minuta, kako su izvijestili New York Times i Breitbart, izgrađen na 24 intervjua sa skrivenim identitetom i nagradi iz Venecije. Ako je trajanje blizu osamdeset minuta, a odjavna špica navodi Abrahama i Szor, to je taj film. Ako završni kadar kaže „Prava priča”, to je neovisni protufilm imenovan na ekranu i na stranici našeg filma.

Dublja razlika jest ono što svaki tvrdi da naza dokazuje. Film iz Venecije, prema prikazu vojske o isječcima koje je vidjela, očekivanu usputnu štetu i anonimne opise sustava odabira ciljeva tretira kao dokaz politike proračunatog masovnog ubijanja. Odgovor vojske: nenamjerna šteta od napada usmjerenih na terorističke ciljeve nije namjera, Hamas se bori iz redova civila, a ozbiljne optužbe trebaju dokaze koji se mogu provjeriti. Međunarodno humanitarno pravo govori drugim jezikom. American Jewish Committee razmjernost sažima kao zabranu napada „za koje se može očekivati da će prouzročiti usputni gubitak civilnih života, ozljede civila ili prekomjernu štetu na civilnim domovima i objektima koja bi premašila očekivanu vojnu prednost koja se napadom želi postići”. Izraelski vlastiti pravni dokumenti, arhivirani u Jewish Virtual Libraryju, odavno iznose isti slijed: razlikovanje, razmjernost, mjere opreza i pravilo da vojni cilj ne postaje imun zato što ga je branitelj smjestio u civilno područje. „Prisutnost ili kretanje civilnog stanovništva ili pojedinih civila ne smiju se koristiti kako bi se određene točke ili područja učinili imunima na vojne operacije”, podsjećaju ti dokumenti. John Spencer, govoreći za Breitbart o filmu iz Venecije, rekao je to jednostavno: izračunavanje koliko kolateralne štete pravo dopušta nije dokaz politike maksimiziranja civilnih smrti. To je način na koji snaga ostaje unutar prava.

To ne rješava svaki sporni napad. Brojke Ministarstva zdravstva pod Hamasovom upravom, izraelske procjene ubijenih terorista i vanjski analitičari i dalje se ne slažu, a ova se stranica neće pretvarati da je drugačije. Ono što će reći jest ovo: hebrejska kratica koja se koristi u postupku odabira ciljeva svake ozbiljne vojske nije zaštitni znak i nije priznanje.

Dakle, oba filma koriste riječ Naza jer se oba spore oko kolateralne štete. Pročitajte podnaslov, trajanje i odjavnu špicu. Zatim pogledajte oba kao dva argumenta i zapitajte se koji svoje dokaze prikazuje na ekranu. Za više pročitajte [dva filma koja se zovu Naza, dvije priče o ratu u Gazi](https://nazadocumentary.com/hr/blog/two-films-called-naza) i [Naza: Prava priča, zapovjednici IDF-a pred kamerom](https://nazadocumentary.com/hr/blog/naza-the-real-story-idf-soldiers).